“Zabranjeno ostrvo”: Kharg, dragulj iranske naftne industrije koji može zapaliti Bliski istok
Tokom 1980-ih, u vrijeme iračko-iranskog rata, ostrvo Kharg bombardovali su više puta irački avioni ne bi li uništili naftnu infrastrukturu i tako oslabili iransku ekonomiju. Ovo malo ostrvo, smješteno u vodama sjevernog Perzijskog zaljeva, površine od oko 20 kvadratnih kilometara u blizini lučkog grada Bushehra, u međuvremenu je uspjelo obnoviti teško oštećenu i onesposobljenu terminalnu infrastrukturu, koja je tokom četiri decenije vladavine, vrhovnog vođe Irana ajatolaha Hamneija, dodatno izgrađena i proširena, te je danas ono u potpunosti prekriveno terminalima, naftovodima i rezervoarima za skladištenje. Ostrvo se nalazi 25 kilometara od obale Irana i 483 kilometra sjeverozapadno od Hormuškog moreuza. Terminal prima sirovu naftu iz tri glavna priobalna polja: Aboozar, Forouzan i Dorood, koja se zatim transportuje mrežom podmorskih cjevovoda do kopnenih postrojenja za preradu, a potom skladišti ili otpremi na globalna tržišta.
Napadnuto u martu
Ovaj terminal ključni je za gotovo sav iranski izvoz nafte, čiji kapacitet je oko sedam miliona barela dnevno, dok se prodaje oko 950 miliona barela godišnje.
Dvije decenije kasnije, ostrvo Kharg ponovo postaje meta, 14. marta, američke zračne snage bombardovale su njegove vojne objekte. Odmah nakon napada Trump je na svojoj mreži Truth Social objavio: „Iz pristojnih razloga, odlučio sam da NE uništim naftnu infrastrukturu na ostrvu. Međutim, ukoliko Iran ili bilo ko drugi učini bilo šta što bi ometalo slobodan i siguran prolaz brodova kroz Hormuški moreuz, odmah ću preispitati ovu odluku.“
SAD kao ni izrael, čiji bivši premijer Yair Lapid otvoreno govori da se iranska naftna polja i energetska industrija na ostrvu moraju uništiti ako Izrael i SAD žele srušiti trenutni režim, još uvijek izbjegavaju napade na naftna postrojenja, ove, za Iran, ali i globalnu ekonomiju, važne naftne žile kucavice.
Analitičari imaju svoje objašnjenje, Scott Lucas, profesor međunarodne politike na Univerzitetu u Dublinu, prenosi france24, smatra kako bi udarom na Kharg iranski režim mogao odgovoriti svim silama, jer tada ne bi više imao šta izgubiti. „A to znači zatvaranje moreuza. Napad na rafinerije širom Bliskog istoka“, kaže on.
Neil Quilliam iz istraživačkog centra Chatham House, ističe da, ako bi SAD preuzele kontrolu, onda bi odvojile iransku naftnu industriju.
„Iran bi imao proizvodnju, ali ne bi mogao izvoziti, dok SAD ne bi mogle proizvoditi. To bi dovelo tržišta u krizu; to je prava pat situacija“, govori on.
Energetski analitičari opisuju ostrvo kao ranjivu tačku gdje bi poremećaj u radu odmah ograničio iransku sposobnost prodaje sirove nafte na globalnim tržištima, a potencijalno bi i povećao cijene nafte, piše Geographical navodeći kako je Kharg prvi put postao strateški važan tokom naftnog buma 1960-ih.
Nakon što su u Perzijskom zaljevu i južnom Iranu otkrivena naftna polja na moru, ostrvo je razvijeno u glavni terminal za izvoz sirove nafte, povezan naftovodima i sa platformama na moru i sa naftnim poljima na kopnu u Huzestanu. Većina iranske obale je muljevita i previše plitka za velike tankere koje koristi naftna industrija, ali lokacija Kharga ga čini dovoljno blizu dubokim vodama.
Ulaz ograničen
Iranci ga smatraju i zabranjenim ostrvom, budući da je ulazak na njega strogo ograničen na osobe sa službenim sigurnosnim propusnicama, te da je kontrolisano od elitne Islamske revolucionarne garde (IRGC).
Međutim, osim po naftnim resursima, Kharg ima i važnu arheološku dimenziju. Ostrvo sadrži nekoliko značajnih arheoloških nalazišta, među kojima su i ruševine kršćanskog manastira, grobnice, hramovi, kao i ahemenidski natpis na klinastom pismu iz perioda između 550. i 330. godine prije nove ere. Ostrvo je ranije, prije nego što se razvilo u naftni terminal, bilo značajan trgovački centar. Mnogi su imali i kolonijalne apetite prema njemu; od 16. do 17. stoljeća nalazilo se pod kontrolom Portugalskog carstva, dok je u 18. stoljeću bilo dio holandskog kolonijalnog carstva.
Moderna naftna era počinje nakon 1958. godine, kada je pušten u rad njegov novi terminal za dubokomorske operacije, a prva veća pošiljka poslana u augustu 1960. godine.
Tokom ‘60-ih, za vrijeme bivšeg šaha, ostrvo se prvobitno razvijalo kao glavni iranski terminal za izvoz sirove nafte od strane američko-iranskog zajedničkog preduzeća, Khark Chemical Company. Do početka 1970-ih, Kharg je transformiran u najveći iranski terminal za utovar nafte, koji se do danas unapređivao i infrastrukturno širio.
Lokacija ostrva
Neil Quilliam, stručnjak za energetiku u Perzijskom zaljevu u istraživačkom centru Chatham House, opisuje ostrvo kao “krunski dragulj” iranske naftne industrije, te kaže, kako je glavni razlog zašto je Iran koncentrirao svoj izvoz nafte na otok Kharg lokacija.
„Zbog plitkih voda Meksičkog zaljeva, vrlo veliki tankeri ne mogu pristati blizu unutrašnjosti. Moraju istovarati teret iz duboke luke, a jedina koja je zaista dostupna je ona na ostrvu Kharg“, kaže Quilliam, prenosi 24france, navodeći kako su prije zapadnih sankcija Iranu zbog njegovog nuklearnog programa, naftne kompanije iz cijelog svijeta nabavljale sirovu naftu s ovog ostrva, između ostalih i francuski energetski gigant Total.
Na ovom ostrvu se prerađuje 90 posto iranskog izvoza sirove nafte, te skladišti do 30 miliona barela nafte, što dovoljno govori o njegovom ekonomskom značaju za Iran, i jasno je šta bi bilo na kocki da ga se počne bombardovati, ili da Trump uradi ono što danima ponavlja – pošalje kopnene snage i pokuša ga zauzeti.
